Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća grada Ludbrega održanoj u povodu Dana Grada uručena su javna priznanja. Počasnom građankom proglašena je Theodora Basch Klayman. Obzirom da živi u Americi, priznanje nije mogla primiti osobno, no videoporukom je uputila zahvalu.

Podsjećamo, Theodora Basch Klayman rođena je 31.01.1938. godine u Zagrebu. Kći je Salamona Bascha koji je vodio proizvodnju četki u Zagrebu, a majka Silvija bila je učiteljica, najmlađa kći posljednjeg ludbreškog rabina Leopolda Josipa Deutscha, rođena Ludbrežanka. Starija tetka Gizela udala se za Ljudevita Vrančića, načelnika Općine Ludbreg-Trg i u Ludbregu je živjela cijela obitelj s majčine strane. U lipnju 1941. godine ustaški režim NDH započeo je s velikim progonom Židova u Zagrebu, a među prvima su bili uhapšeni Theodorini roditelji dok su djeca (Theodora i brat Zdravko) bila u Ludbregu. Roditelji – Salamon i Silvija uskoro su deportirani u koncentracijske logore, Salamon u Jasenovac, a Silvija u Staru Gradišku gdje i nestala. Od ljeta 1941. godine Theodora i Zdravko živjeli su sa svojom tetom Gizom Vrančić i njenim mužem u Ludbregu, a kako su se progoni Židova nastavili po cijeloj NDH, malu Doricu i Zdravka u Ludbregu su skrivali Ludva Vrančić i njihovi susjedi. Židovska zajednica u Ludbregu u potpunosti je bila uništena, preživjelo je nekoliko djece koja su skrivana i Židovi koji su se pridružili partizanima. Poslije rata Theodora i Zdravko ostali su sami sa svojim tetkom Vrančićem koji ih je posvojio te im dao svoje prezime. Zdravko je obolio od šarlaha i umro 1946. godine i pokopan je na gradskom groblju u Ludbregu. Theodora je ostala u Ludbregu do 1957. godine kada je otišla u školu u Švicarsku. Na putu je upoznala američkog Židova Daniela Klaymana koji ju je oženio i nakon toga je emigrirala u SAD. Danas živi u Washingtonu. Svoj radni vijek provela je u obrazovanju, radeći na školama u Marylandu. U mirovini je, udovica. Njen dom često posjećuju poznanici iz Hrvatske, a vrata su otvorena za sve prijatelje iz Ludbrega.
U Washingtonu se Theodora uključila kao dobrovoljac u rad Memorijalnog muzeja Holokausta SAD, jedne od najuglednijih ustanova u svijetu koji brinu o ostavštini žrtava Drugog svjetskog rata. Muzeju je donirala desetine dokumenata i fotografija iz Ludbrega i okolice te snimila nekoliko video-svjedočanstava o svom spašavanju. Održala je više predavanja za američke učenike i posjetitelje i pritom je uvijek naglašavala svoju pripadnost Hrvatskoj, a o Ludbregu je uvijek govorila pozitivno iako su joj odveli cijelu obitelj. Isticala je hrabrost ljudi koji su joj pomogli za preživi. Zahvaljujući njoj, Ludbreg pripada među najistraženija naselja u Hrvatskoj koja su pogođena holokaustom. Theodora je Ludbreg posjetila više puta. Godine 2021. podnijela je zahtjev Komisiji Yad Vashema u Jeruzalemu u Izraelu da se njeni spasitelji iz Ludbrega proglase Pravednicima među narodima. To je najviše priznanje koje Država Izrael dodjeljuje nežidovima, osobama koje su riskirale svoj život da spase nečiji život. Komisija Yad Vashema priznala je Theodorin zahtjev te svih sedam Ludbrežana – Ljudevita Vrančića, obitelji Kerstner, Žiža i Runjak proglasila Pravednicima među narodima i njihova će se imena naći uklesana na Zidu časti u Jeruzalemu. Time će Ludbreg postati grad s najviše Pravednika među narodima u Hrvatskoj u odnosu na broj stanovnika.
Svojim ustrajanjem u nastojanju da zainteresirane upozna s istinom o tragediji rata u Hrvatskoj te šireći toleranciju i snošljivost, Theodora je promicala ime Grada Ludbrega. Njene fotografije našle su se u udžbenicima povijesti, knjigama i člancima, a temeljem njenih iskaza u kojima spominje svoj boravak u Ludbregu te spas od sigurne smrti proučava se povijest holokausta.