Braćo i sestre! Sretan vam Božić!
Danas, na Božić, i kroz ove dane Božića, međusobno si čestitamo Božić, najčešće riječima: „Sretan Božić! Sretno ti porođenje Isusovo!“ On je svojim rođenjem uzeo tijelo od Blažene Djevice Marije i zauvijek se vezao s nama ljudima. Čestitkom poželimo dragim ljudima da se Bog – Sreća – rodi u njima. S Njim – Bogom – rađa se sreća ljudskoga života. Prava je sreća trajna povezanost s Njim – jedinim izvorom istinske sreće.
Ne želimo poslati praznu čestitku – olako izgovorenu riječ. Želimo da čestitka teče iz duše, koja pretače sve što je u njoj nakupljeno, nataloženo; ali iz duše koja, unatoč svemu, diše željom za stvarnim i ponovnim rođenjem Boga u njoj.
Stoga s Bogom danas, na Božić, stojimo na vratima svoje duše i pitamo ga: „Jesmo li spremni za Tvoj dolazak, Tvoje rođenje? Jesi li spreman ući?“ I možemo se odmah ispričati: „Oprosti! Nemoj se začuditi – nije sve u redu. Ti si liječnik, odmah ćeš uočiti simptome bolesti našega tijela i duše; kako svakoga od nas osobno, tako i simptome bolesti duše naše šire obitelji – Crkve i društva. Ti ih poznaš, a mi ćemo ih nabrojiti. Da te upozorimo: malo razgovaramo glasno argumentirano, presušile su lijepe riječi međusobnoga uvažavanja. Lako etiketiramo, pucamo po šavovima. Od suputnika stvaramo protivnike, zaboravili smo ono – bolest – i onoga – izvor zla – koji je uzrok naših podjela i sve očitijih svađa. Izbacili smo iz fokusa stvarnoga neprijatelja. A on lukav, neuhvatljiv, kao svako zlo, često mijenja sojeve, pokazuje se u različitim simptomima.
Atmosfera se stalno podgrijava, neke su glave vruće i podižu temperaturu. Društvo se brzo usijava, nije prikladno za život i rast. S temperaturom glave, društva hladi se temperatura srca, a ono treba biti toplo, zagrijano za tvoj dolazak. Iskreno, ako smijem, preporučujem ti: polako ulazi, budi pažljiv jer se bojim da ćemo i tebe zaraziti svojom bolešću – zarazom koja se među nama širi.“
Smijemo još nadodati: „Poželjno bi bilo da izgubiš osjet mirisa i okusa jer jedino mjesto gdje te možemo primiti je štala, štalica. U njoj su uvijek neugodni mirisi – neugodni mirisi naše duše, duše Crkve, duše društva. Ne očekuj ni toplu ni meku kolijevku duše, srca, u koje želiš ući i nastaniti se.“
Braćo i sestre!
Naše stanje žudi za njegovim dolaskom, njegovim rođenjem. Jesmo li spremni za Božji dolazak, spremni za njegovo rođenje? Odgovor nam je dao u Betlehemu. Tamo ga možemo čuti, iznova pročitati. Na prvi pogled, tamo je stanje čisto, gotovo identično. Samo Božje rođenje, utjelovljenje, njegova prisutnost čini bitnu razliku. Bog dolazi jer je stanje upravo takvo i nikada ne propušta priliku doći nama u neprikladnom trenutku.
Mi jedni drugima poželimo da Bog dođe, poželimo sretno porođenje Isusovo, sretan Božić! Poželimo svakom čovjeku sreću. Sreću je teško definirati, neki kažu nemoguće; ali sreća ima svoje simptome. Ovo je vrijeme idealno za razvijanje simptoma sreće. Ako je sreća u štalici, a duboko vjerujemo da je, onda je temelj poniznost – pad imuniteta obrane naše samodostatnosti i oholosti, pad imuniteta koji ruši svijest vlastite veličine, pad imuniteta obrane od Boga. Postajemo, po poniznosti, slični njemu koji se ponizio, oplijenio i postao čovjekom, rodio se u štali.
Simptom sreće je mir, onaj nutarnji mir. Bog ga hoće razvijati u nama. Želim vama i sebi da nas zahvati, da se proširi u nama. Želim da ga Bog u nama razvija.
Želim vam i simptom čovjekoljublja, ali svakog čovjeka – da ljubite svakoga čovjeka, koji je simpatičan i koji nije, istoga i drugačijeg pogleda i stava.
Želim vama i sebi simptom dobroga sluha koji će znati slušati, razabirati, a onda i skladno s drugima živjeti i pjevati.
Ima još i drugih simptoma sreće. Svaka osoba razvija vlastite simptome. Pa želim vam da ih razvijete, da drugi to vide i osjete, da jedni na druge to prenesete.
Braćo i sestre!
Neka se Bog rodi u vašem ugrijanom srcu. Dopustite mu da razvija sve simptome sreće. Vjerujemo: Bog dolazi, Njemu ništa nije nemoguće.
Sretan vam Božić i blagoslovljena nova godina!
Bože Radoš
varaždinski biskup
