Grad Ludbreg već dugi niz godina kontinuirano provodi poticajne mjere i aktivnosti usmjerene na rast i razvoj poljoprivrede kao vrlo važne djelatnosti ludbreškog kraja. Cilj je potaknuti sve one koji se godinama bave poljoprivredom, a prvenstveno male proizvođače da kroz gradske poticaje u tome budu sigurniji i na taj način lakše unaprjeđuju proizvodnju. Rezultiralo je to činjenicom da je Ludbreg na šestom mjestu kada je u pitanju subvencioniranje poljoprivrede.
Upravo je to bila tema konferencije za medije koja je održana u Uredu gradonačelnika Ludbrega, Dubravka Bilića koji je spomenuo kako je konačni cilj poticaja stvoriti održivo mjesto koje može proizvesti dovoljno hrane za sebe. Podsjetio je da je Ludbreg tradicionalno poljoprivredno središte gornje Podravine i da se ovdje proizvodilo i puno stoke, svinja, telića, goveda pa do žitarica, cvijeća, ljekovitoga bilja, a tu poljoprivrednu proizvodnju i znanje koje ljudi imaju nastoji se sačuvati i omogućiti da ona bude ili temelj ili dodatna djelatnost u kućanstvu.
– Odlučili smo pomoći ljudima koji su se oduvijek bavili poljoprivredom, znaju raditi na zemlji i proizvoditi hranu, da kroz gradske poticaje dođu do malo boljih brojki i da počnu više zarađivati od poljoprivrede. Odlučili smo poduprijeti onaj tradicionalni sloj poljoprivrednika, one kojima je poljoprivreda druga djelatnost i male poljoprivredne proizvođače – rekao je gradonačelnik Bilić te dodao kako velike poljoprivrednike, stočare i ratare potiču država i Europska unija kroz sustav poticaja. Dodao je i kako je na poticaj mladih entuzijasta pokrenuta Poljoprivredna zadruga “Ludbreški kraj”, a tu je i provedba europskih projekata baziranih na brendiranje prehrambenih proizvoda. Grad Ludbreg godišnje izdvaja oko 200 tisuća kuna poticaja malim poljoprivrednim gospodarstvima, dvočlanim i tročlanim obiteljima, koje pokušavaju uzgojiti četiri, pet tovljenika ili desetak odojaka u domaćoj proizvodnji, na tradicionalan način i na taj način, a nisu izostavljeni ni vinari i pčelari.
– Partner u poticanju stočarske proizvodnje koja je nekad bila temeljna proizvodnja ovoga kraja, nam je Veterinarska stanica Ludbreg s kojom smo do zaista velikih razmjera potaknuli proizvodnju svinja. Cilj nam je da ljudi od poljoprivrede osjete korist pa svake godine kroz 14 različitih mjera podijelimo više od 300 tisuća kuna izravnih poticaja. Naravno, potičemo vinogradare u kupnji loznih sadnica, s Veterinarskom stanicom u stočarskom dijelu pomažemo umjetno osjemenjivanje ne samo goveda nego i svinja i na taj način želimo stvoriti osnovu za zdravu prehranu na našem području. Imamo tržnicu koja funkcionira i želja nam je zapravo stvoriti prehrambeno i poljoprivredno samoodrživ grad – rekao je gradonačelnik Bilić.
Konferenciji je nazočio i Nikola Vidaković, direktor Veterinarske stanice u Ludbregu koji je istaknuo kako dugi niz godina uspješno surađuju s Gradom Ludbregom.
– Na gradskom smo vijeću donijeli neke odluke koje stimuliraju male držaoce domaćih životinja, prije svega govedare i svinjogojce, kozare da ustraju u proizvodnji. Grad Ludbreg subvencionira umjetno osjemenjivanje goveda i svinja, a tu su još i druge mjere za držaoce svinja sa subvencijama, a sve su to značajne mjere kojima održavamo proizvodnju, ali i osiguravamo egzistenciju obiteljima, a možda i najvažnije osiguravamo kvalitetnu hranu za naša pučanstva – rekao je Vidaković. Spomenuo je i kako je ludbreški kraj uvijek bio poznat po stočarstvu. – Pošto smo centar svijeta mi smo i centar stočarstva. Do autoceste Čakovec Zagreb imamo 10km, geografski položaj nam je odličan, a momentalno nam treba samo dobrih kupaca. 70 posto svinjogojaca je u ludbreškom kraju, govedara više nema kao nekada, ali smo poznati po peradarsvtu. Vjerujem da upravo ovakvim konferencijama možemo skrenuti pažnju nekih velikih firmi i lanaca da nas prepoznaju po proizvodnji svinja, goveda i peradi – zaključio je Vidaković.
U Ludbregu je prije pet godina osnovana i Poljoprivredna zadruga “Ludbreški kraj” koja danas okuplja preko 40 zadrugara. – Kada smo krenuli sa zadrugom imali smo 12 zadrugara, bili su to mali proizvođači povrća i voća. Grad Ludbreg je u samom početku osigurao nam prostor i hladnjaču te pakirnicu. Početkom svake godine upisivali smo zainteresirane članove te smo došli do brojke od 41 zadrugara i 22 kooperanta koji sudjeluju u zadruzi. Jučer smo na Skupštini donijeli odluku o primanju novih 20 zadrugara u naše redove. – rekao je Lenček. Dodao je i kako se pored asortimana povrća i voće šire i na žitarice kako bi se prilagodili tržištu. – Krećemo s proizvodnjom hajdine, a to nam je omogućio naš najveći partner Podravka. Pored Podravke radimo i s trgovačkim lancima i malim poduzećima ili smo posrednici malim proizvođačima do cilja odnosno pronalaska novog tržišta – rekao je Lenček. Dodao je kako je Grad Ludbreg podrška u djelovanju, a posebna pomoć bila je nabava kalibratora. – Proizvođači krastavaca više ne moraju gubiti vrijeme na klasiranje proizvoda jer sada to radimo strojno. Podravka je napomenula da smo jedinstveni u Hrvatskoj je krastvci kornišoni koji se kod nas u sezoni beru od 8 sati ujutro u 22 sata su kod njih u tvornici već u teglici. Brže od toga ne može i kupac dobiva najsvježiji proizvod – kaže Lenček. U 2019. godini Poljoprivredna zadruga otkupila je 151 tonu povrća dok je u 2017. godini ta brojka bila 35,5 tona. – Vidljivo je da je naš rad prepoznat, a posebice kada pogledamo brojke. Nismo se bazirali samo na učlanjivanje članova s područja grada već naši članovi dolaze i iz susjednih županija, a dva člana su iz Zagreba – zaključuje Lenček.
Uz kvalitetan pristup i poticanje poljoprivredne proizvodnje stižu i brojni rezultati. Među njima su i nagrade koje je osvojila Sirana Pajnogač sa sjedištem u Hrastvoskom. – Prije smo imali puno krava i bavili smo se mljekarstvom no nakon što se promijenila cijena mlijeka orijentirali smo se na proizvodnju sireva. Nije to jednostavan posao, ali upravo su nagrade ono što nas tjera naprijed, a nekako vjerujemo i da proizvodnjom prgica čuvamo tradiciju našega kraja – rekla je Brankica Pajnogač. Podsjećamo, Pajnogači su na nacionalnom ocjenjivanju osvojili zlato za bijelu i blagu prgicu te broncu za ljutu prgicu, a za sir Ljutko srebrnu medalju. – Ponosni smo jer su naši proizvodi dosta traženi. Riječ je o autohtonim proizvodima, sama prgica karakteristična je upravo za ovaj dio Hrvatske i zato ustrajemo u toj proizvodnji. Prgice su radile naše bake, tada nije bilo frižidera, sir se slagao sa solju, dimom, sušio se. Upravo takav oblik proizvodnje, bez raznih dodataka i mi prakticiramo – zaključuje Brankica Pajnogač.