U Pučkom otvorenom učilištu „Dragutin Novak“ u subotu 11. travnja s početkom u 19 sati bit će predstavljena knjiga Stjepana Belovića „Prevrtljiva žažara“.
Stjepan Belović je do sada izdao „Zavičajne sentimente“ (2008. godine), a njegov je najveći rad i doprinos očuvanju kajkavštine na ovim prostorima i za buduće generacije veliki „Rječnik govora Svetog Đurđa“ (Rječnik ludbreške Podravine), kojemu je nakladnik Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2009. godine.
Rođen je 31. srpnja 1931.godine u Sv. Đurđu u ludbreškoj Podravini (Varaždinska županija). Ponikao je iz seljačke obitelji i odrastao u okruženju radišnih ljudi, što je bilo karakteristično za ondašnji svijet ruralnih sredina.
Tu je upio materinski kaj, kakav je predstavljen u njegovim dosadašnjim izdanjima. Prvi susret sa standardnim hrvatskim jezikom imao je tek u pučkoj školi u Sv. Đurđu. Građansku školu završio je u Ludbregu, a učiteljsku u Čakovcu. Prva radna mjesta bila su mu u Grudi (Konavle) i Maovicama (Vrlika). Sa suprugom Nadom, s kojom ima dvije kćeri, službovao je u Tužnom (Hrvatsko zagorje), u Strugi i Velikom Bukovcu (ludbreška Podravina).
Uz rad je upisao trogodišnji studij na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu grupa povijest – zemljopis, gdje je 1964. diplomirao i nakon toga kao nastavnik predavao na Osnovnoj Školi u Ludbregu.
Kako je nekada misija seoskog učitelja bila mnogo šira negoli samo rad u razredima, mnogo je slobodnog vremena posvetio okupljanju mladeži u kulturna i sportska društva. Bavio se društvenim radom i održavanjem raznovrsnih predavanja pridonosio obrazovanju odraslih.
Sa svojim učenicima, 1965. godine, počeo je prikupljati predmete tradicijskog kulturnog naslijeđa. Ti su predmeti unutar seoskih domaćinstava postupno gubili funkciju i postajali uporabno bezvrijedni, ali sve dragocjeniji zbog svoje etnografske i povijesne vrijednosti i to čak izvan granica naše zemlje. Da bi se spriječila devastacija i otuđivanje predmeta narodne kulturne baštine, prikupljao je predmete osnovao je zavičajnu etnografsku zbirku.
