Umjetnik kojeg su uspoređivali s Marcom Chagallom, čovjek o čijim su slikama ispisane brojne pozitivne kritike diljem Njemačke, onaj čiju naivu nazivaju nadnaivom…
U sklopu proslave Dana grada Ludbrega u prostoru dvorca Batthyany otvorena je izložba slika Krešimira Raka. Izložbu je otvorio ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić, a o radovima je govorila Venija Bobnjarić-Vučković, voditeljica Restauratorskog centra Ludbreg.
Rođeni Ludbrežanin Krešimir Rak, po struci strojobravar od malih je nogu volio slikati. Počeo je još prije polaska u školu, a u osnovnoj školi pratio je radove starih majstora i učio od njih. Život ga je odveo u Njemačku, a nije ni slutio koliko će njegova umjetnost tamo biti na cijeni.
– U Njemačkoj sam, moglo bi se reći, otkrio naivu. Slikao sam i slikao, sve dok nisam pronašao svoju tehniku. Kasnije su mnogi akademski slikari rekli kako su moje slike zapravo nadnaiva. – objašnjava nam Krešimir Rak.
– Promatrajući primjerice hlebinsku školu i moje slike, razlika je uočljiva na prvi pogled. Slikam što mi padne na pamet, a najdraža mi je fantazija i smatram kako me upravo ta fantazija razlikuje od njih. Iako kažu da Nijemci teško prihvaćaju strance, moje je iskustvo sasvim drugačije. U Njemačkoj sam boravio od 1968. do 1984. godine. Radio sam na održavanju, a nakon posla bih slikao. – priča Krešimir Rak. Upravo u Njemačkoj najviše je izlagao, a zatim i u Austriji i Beogradu. Ludbrežani njegova djela imaju priliku vidjeti po drugi puta.
– Nakon prve izložbe u Ludbregu mnogi su se iznenadili, većina komentara bila je pozitivna. – kaže K. Rak i dodaje kako dođe i godina kada ne slika uopće.
– Kad nema inspiracije, tada ne slikam, dogodi se da tako prođe i cijela godina, a ne naslikam ništa. Naslikao sam svih ovih godina stotine slika, a ostalo mi ih je 40-tak. Najviše slika prodao sam upravo u Njemačkoj. Dogodilo mi se tako jedne večeri da sam izlagao kod jedne kneginje u njezinoj utvrdi. Sve izložene slike tu sam večer prodao. Cijena mojih slika kretala se tada od 1500 do 8000 tadašnjih maraka. Bilo je to vrijeme kada se od umjetnosti moglo živjeti. – kaže Krešimir. Iako je u Njemačkoj postigao vrhunac svoje umjetničke karijere kakvoj se ni u snu nije nadao, u njegovom Ludbregu ipak mu je puno ljepše.
– Penzionerske dane provodim radno. Nakon povratka u Ludbreg otvorio sam obrt koji sad vodi moja kćer. Tu su još supruga, unučad i zet, a u Njemačkoj sin, unučica i snaha. Tako da nikad nije dosadno. –priča Krešimir Rak. A odakle je došla ta umjetnička crta.
– Osim strica koji je crtao za potrebe crkve, nitko u obitelji nije se bavio umjetnošću tako da pretpostavljam da sam to naslijedio od njega. – zaključuje umjetnik čije su slike kupovali brojni uglednici – uz ostale i Willy Brandt.
Čini se da je ovaj gastarbajter sjetu za domom u vrijeme boravka u Njemačkoj „liječio“ slikajući. Iz dana u dan, iz slike i slike njegova je umjetnost bila sve snažnija, a mašta u njegovim slikama sve bolje nepredvidljiva. Nestali su obrisi sela, a sve učestaliji postali su pomalo bizarni prizori, baš onakvi koji nas podsjećaju da u umjetnosti nema granica. Izložba Krešimira Raka povodom Dana grada Ludbrega može se razgledati u prizemlju dvorca Batthyany do 3. travnja. I svakako ju vrijedi pogledati!