Prva nedjelja u rujnu u Ludbregu je tradicionalno bila rezervirana za godišnju proslavu u čast Predragocjenoj Krvi Kristovoj, kao podsjetnik na čudo koje se u Ludbregu zbilo prije 610 godina.

Središnje euharistijsko slavlje ove je godine, u nedjelju 5. rujna, predslavio mons. dr. László Német, zrenjaninski biskup i predsjednik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda. U koncelebraciji su bili i apostolski nunciji u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua te biskupi Zagrebačke metropolije: mons. Vlado Košić, sisački biskup, mons. Vjekoslav Huzjak, bjelovarsko-križevački biskup te domaćini mons. Bože Radoš, varaždinski biskup i mons. Josip Mrzljak, umirovljeni biskup, uz brojne svećenike Zagrebačke metropolije.

Tisuće hodočasnika od ranih je jutarnjih sati stizalo u Ludbreg te sudjelovalo u duhovnom programu, a uoči svečane svete mise na otvorenom u Zavjetnoj kapeli Hrvatskog sabora.

Na središnjem misnom slavlju sudjelovali su i predstavnici civilnih vlasti: izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora, potpredsjednik Sabora akademik Željko Reiner; izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske, župan Varaždinske županije Anđelko Stričak; gradonačelnik Ludbrega Dubravko Bilić, saborski zastupnici, župani, gradonačelnici i načelnici okolnih županija, gradova i općina, predsjednik i vijećnici ludbreškog gradskog vijeća.

Prije samog misnog slavlja okupljene je pozdravio domaći župnik i čuvar svetišta mons. Josip Đurkan, a potom i akademik Reiner koji je izrazio osobitu čast i zadovoljstvo što je ponovno u Ludbregu, poručivši kako je svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu mjesto, ne samo molitve i vjere, već i najčvršće veze između dvije institucije: Crkve i Hrvatskog sabora.

-Svoje želje i molitve s ovog svetog mjesta upućujem za zajedničku zauzetost Hrvatskog sabora i Crkve, ali i cijelog hrvatskog društva na obnovi ne samo svega srušenog u potresu i suzbijanju pandemije već i obnovi toliko potrebnog zajedništva hrvatskih građana. U dubokoj i iskrenoj vjeri da imamo snage za prevladavanje svih izazova i objektivnih teškoća s kojima se suočavamo, naših strahova, slabosti i razlika, čuvao nas sve dragi Bog i čuvao nam jedinu i vječnu Hrvatsku – poručio je, između ostalog potpredsjednik Sabora Željko Reiner.

Riječi pozdrava i dobrodošlice uoči svete mise uputio je i Varaždinski biskup Bože Radoš osobito mons. Németu što je po prvi puta došao u svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbreg te s radošću prihvatio predsjedati ovim misnim slavljem. Pozdravio je i ostale biskupe, svećenike, predstavnike civilnih vlasti i brojne hodočasnike iz mnogih krajeva Lijepe naše i šire.

– Ovdje ste s hodočasničkom molitvom u srcu da Božja ljubav, koja se po Krvi Kristovoj razlijeva, dotakne toplinom vaš životni put, ozdravi ranjeno i bolno u vama i vašim obiteljima. Neka Bog primi i vaše zahvale i blagoslovi molitve – poručio je biskup Radoš.

Na početku svoje homilije predslavitelj misnog slavlja, mons. Német podsjetio je na Euharistijsko čudo u Ludbregu koje se dogodilo prije 610 godina, a potom i na zavjet Hrvatskog sabora o izgradnji zavjetne kapele u Ludbregu iz 18. st. koji je ispunjen tek prije 25 godina. Istaknuo je potom da to što su članovi Sabora u ime hrvatskog naroda zavjetom izrazili svoje duboko uvjerenje da Krv Kristova može zaustaviti i najveća zla, a to je u ono vrijeme bila kuga, to je čin vjere, čin pouzdanja u Boga i njegova Sina u moć Predragocjene Krvi Kristove.

Obratio se i odgovornima za naše društvo, za državu, za dobro cijeloga hrvatskoga naroda.

-Na Vama, dragi saborski zastupnici, leži ogromna odgovornost za sadašnjost ove lijepe države i još više za budućnost mladih generacija, koje dolaze poslije nas. Danas u ovim krajevima nema kuge, ali hara Covid, nezaposlenost, siromaštvo, odlazak mladih u inozemstvo. Hrpa problema i izazova!-naglasio je biskup Német.

Dodao je i kako bi bilo neodgovorno govoriti samo o izazovima i problemima te uputio da se zagleda u hodočasnike, one koji ovo slavlje prate putem medija te da se tu nađe poticaj za stvaranje budućnosti.

-Ako oni, koji su odgovorni za našu domovinu, budu znali iskoristiti ovaj pozitivan kapital, ovu ljudsku snagu, koju krijepi vjera u Božje djelovanje, bit će mnogo lakše i sigurnije stvaranje bolje, sretnije i savršenije Hrvatske.-, poručio je propovjednik.

Na kraju homilije spomenuo je i posljednjeg vlasnika dvorca Batthyany u čijoj kapeli se dogodilo ludbreško čudo. Bio je to Ladislav Batthyány-Strattmann, umro prije 90 godina u Beču, a papa Ivan Pavao II. 2003. proglasio ga je blaženim. Naime, Ladislav Batthyány-Strattmann bio je liječnik, a još za života su ga zvali liječnikom siromaha. Bio je dobar otac obitelji, sa svojom suprugom je imao jedanaestoro djece. Svoje obiteljsko bogatstvo koristio je za to da izgradi nekoliko bolnica u ondašnjoj Mađarskoj, gdje je puno puta vršio liječničku službu bez naplate. Što više: siromahe je znao i nahraniti, ugostiti ih na svojim imanjima.

-Mislim da njegov karakter, njegov način života jako dobro odgovara ovom mjestu. Kao što je on želio iskorijeniti zlo, koje uništava naš život, tako i Ludbreg i štovanje Predragocjene Krvi Kristove treba raditi na tomu da se zlo iskorijeni iz naših života.- poručio je biskup Nemet te zaključio svoju homiliju: -Neka Ludbreg bude mjestom ozdravljenja. Neka svi, koji ovamo dođu, bilo nijemi, slijepi, hromi, bolesni od bilo koje bolesti, ljudi puni nemira, srdžbe, zavisti, osvete, ovdje dožive ozdravljujuću moć Predragocjene Krvi Kristove. Neka u Ludbregu bude kao u današnjem Evanđelju: Isus je ozdravio bolesnika! Neka nas danas Isus ovdje u Ludbregu ozdravi.-

Na kraju euharistijskog slavlja, koje je svojom pjesmom uveličao župni zbor Župe Presvetog Trojstva u Ludbregu, mons. Bože Radoš uputio je svima riječi zahvale te poželio da ih ovo mjesto dotakne, svakome otvori uši i usta, a milost hodočašća nose dalje u život.

Ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić i ove je godine hodočasnicima dan ranije uputio riječi dobrodošlice:
– I dok smo prošle godine mogli misliti da je to godina kušnje za našu ljudskost i humanost, godina kušnje naše osobne odgovornosti spram zajednice u kojoj živimo i čiji smo dio, godina kušnje za zajedništvo o kojem tako puno i uglavnom prigodničarsko isprazno pričamo, danas možemo reći da smo kao globalna zajednica podbacili. I dok se u bogatim zemljama govori o trećem cijepljenju, siromašne zemlje Afrike, Južne Amerike ili Azije nisu dobile ni prvu dozu cjepiva. Dok nama nasušno trebaju što dostupnija cjepiva, mi licitiramo s cijenama toga lijeka od 10 ili 20 ili 30 dolara, a ljudi u pojedinim zemljama rade cijeli mjesec da prehrane svoje obitelji za desetak dolara. Dok neki ulažu stotine milijuna dolara u licemjerne medijske kampanje protiv cijepljenja, stvaraju nepovjerenje u znanost te šire kulturu laži, milijuni ljudi u siromašnim zemljama umiru od posljedica zaraze Covidom 19, a mogli su tim novcima biti izliječeni. Podbacili smo kao stanovnici ovog planeta u našim srcima, dozvolili smo da nas sebičnost vodi u našim odlukama umjesto da smo ovaj izazov iskoristili da popravimo sve ono za što svi znamo da nije dobro. Zapravo, čim smo vidjeli da novcima možemo kupiti zdravlje, pokazalo se koliko sebični možemo biti, koliko nam vlastito zadovoljstvo i usmjerenost samo na sebe može zamagliti brigu za drugoga i zajedničku dobrobit. Postali smo globalna zajednica nečinjenja, izgovora i nemoći u borbi za pravednost i pravdu, u borbi za svaki ljudski život. Postali smo sebičniji nego ikada i tu sebičnost smo spremni uvijek opravdavati samo vlastitim dobrom. Postali smo kukavice u jednom neherojskom stoljeću u kojem se sve može dobiti odmah na kredit bez čekanja i trpljenja. Na putu smo da raznim sebičnostima poništimo dva stoljeća solidarnosti i uvažavanja onoga najbližega, ali i najdaljega od nas, da poništimo dogovore koje smo dugo i mukotrpno gradili kao zajednica u kojoj se svi osjećamo sigurno, u kojoj ne napuštamo jedni druge jer su nam prespori, ne odričemo se jedni drugih jer nemamo vremena za njih – poručio je gradonačelnik Bilić.